Florijan Mićković rođen je 26. travnja 1935. u Mostaru, tada dijelu Kraljevine Jugoslavije. Preminuo je 19. veljače 2021. u Mostaru, Bosna i Hercegovina.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1962. godine, u majstorskoj klasi Antuna Augustinčića. Mićković je postao član Hrvatskog društva likovnih umjetnika 1963., a 1966. pristupio je Udruženju likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Tijekom svoje karijere bio je među osnivačima niza ključnih umjetničkih i obrazovnih institucija, uključujući Odsjek za kiparstvo ULU BiH, likovnu grupu Mostarski krug, Srednju školu likovnih umjetnosti “Gabrijel Jurkić” u Mostaru, Društvo likovnih umjetnika BiH (DLU BiH), te Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u BiH (HAZU BiH).
Tijekom života Mićković je ostvario brojne studijske boravke i putovanja po Europi — posjećujući Italiju, Španjolsku, Austriju, Francusku, Njemačku, Nizozemsku i Ujedinjeno Kraljevstvo — iskustva koja su značajno oblikovala razvoj njegova umjetničkog jezika.
Nagrade i priznanja
- 1989 — Nagrada Grada Mostara “14. februar” 📄 POGLEDAJ NAGRADU
- 1999 — Prva nagrada za skulpturu, Annale, Sarajevo
- 2002 — Nagrada za skulpturu Collegium Artisticum, Sarajevo
- 2002 — “Grand Prix” nagrada za crtež, Mostar
- 2003 — Nagrada “Umjetnik godine”, Max Magazine, Sarajevo
- 2008 — Nagrada “Zlatna medalja” za izniman doprinos obnovi međunarodne likovne kolonije Počitelj 📄 POGLEDAJ NAGRADU
- 2010 — Nagrada ULUBiH-a za aktivan i neprocjenjiv rad u Udruženju likovnih umjetnika BiH, te za angažman, razvoj i promicanje kulturnih vrijednosti
- 2013 — Grad Mostar — Orden zasluga za promicanje kulture Grada Mostara 📄 POGLEDAJ NAGRADU
- 2014 — Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u BiH 📄 POGLEDAJ NAGRADU
- 2015 — Centar za mir i multikulturalnu suradnju u Mostaru — Nagrada “Mir” za predanost i izniman doprinos te afirmaciju mira u teškom poratnom razdoblju u Mostaru 📄 POGLEDAJ NAGRADU
Život i kontekst
Izvan javne umjetničke karijere, život Florijana Mićkovića odvijao se unutar mreže obitelji, mjesta i društvenih odnosa koji su tiho oblikovali njegov rad. Arhivske fotografije bilježe njegovo rano okruženje, obrazovanje, umjetnički krug i izložbenu djelatnost, smještajući praksu unutar privatnog i javnog konteksta. Prizori iz kasnijih godina, na kojima je umjetnik s obitelji, otkrivaju osobni kontinuitet koji podupire karijeru obilježenu ustrajnošću, koncentracijom i ljudskom prisutnošću.
